Kupus: potreba za hranjivim tvarima te simptomi nedostatka

S obzirom da je kod mnogih u polju trenutno kupus za kiseljenje, idemo malo pogledati koje su potrebe kupusa za hranjivim tvarima te vidjeti koji su simptomi nedostatka određenih hranjivih tvari.

Kupus je jedna od najpopularnijih povrtnih kultura zahvaljujući svojoj visokoj nutritivnoj vrijednosti i raznolikoj primjeni u kulinarstvu. Za uspješan uzgoj kupusa ključno je osigurati odgovarajuće uvjete tla i prihrane. U nastavku ćemo razmotriti optimalne uvjete za uzgoj kupusa, uključujući vrste tla, pH vrijednosti, potrebe za vodom, kao i specifične hranjive tvari potrebne za postizanje visokih prinosa.

OPTIMALNI UVJETI TLA ZA UZGOJ KUPUSA

Kupus zahtijeva dobro obrađena, plodna, humusna tla s visokim kapacitetom za zadržavanje vode. Vodena tla nisu pogodna za njegov uzgoj, jer višak vlage može negativno utjecati na rast i razvoj biljaka. Visoka razina podzemne vode, osobito iznad 80 – 100 cm, može uzrokovati probleme s korijenjem i općenito smanjiti prinos. Optimalni pH tla za uzgoj kupusa kreće se od 6,5 do 7,1, čime se osigurava adekvatna dostupnost hranjivih tvari.

U tlima s pH nižim od 5,7 može doći do smanjenja dostupnosti ključnih hranjivih tvari poput fosfora (P), kalija (K), kalcija (Ca), bora (B) i molibdena (Mo). Takvi uvjeti također pogoduju razvoju bolesti, uključujući kupusnu kilu, koja može ozbiljno ugroziti urod. S druge strane, u tlima s pH iznad 7,5 mogu se pojaviti simptomi nedostatka bora (B), bakra (Cu), željeza (Fe), mangana (Mn), fosfora (P) i cinka (Zn).

POTREBE KUPUSA ZA VODOM I TOPLINOM

Kupus ima velike potrebe za vodom, što je povezano s njegovim dugim razdobljem rasta i visokim prinosima. Stoga je važno redovito zalijevanje, osobito u fazama intenzivnog rasta. Kupus raste i slabo rađa na teškim, natopljenim i hladnim tlima. Optimalna temperatura za rast kupusa kreće se od 15 do 20°C. Biljke mogu tolerirati niže temperature, a dobro pripremljene sadnice podnose pad temperature i do -6°C, dok zrele glavice kupusa mogu izdržati temperature do -8°C. Temperaturni ekstremi ispod 5°C i iznad 35°C mogu uzrokovati stres i usporavanje rasta biljaka.

PRIHRANA KUPUSA: KLJUČNE HRANJIVE TVARI

Kupus ima specifične potrebe za hranjivim tvarima, koje variraju ovisno o fazi rasta biljke. Najvažniji elementi za uspješan uzgoj su dušik (N), kalij (K), kalcij (Ca) i fosfor (P).

Dušik (N)

Dušik je ključan za postizanje visokih prinosa jer je sastavni dio proteina i klorofila, a izravno utječe na proces fotosinteze. Najveća potreba za dušikom javlja se tijekom faze intenzivnog rasta i formiranja glavica. Nedostatak dušika manifestira se žućenjem lišća (kloroza) i općenito smanjenim rastom biljaka.

Kalij (K)

Kalij je odgovoran za regulaciju upravljanja vodom u biljkama, biosintezu šećera i otpornost na niske temperature. Kupus ima visoke potrebe za kalijem, osobito tijekom intenzivnog rasta lišća i formiranja glavica. Nedostatak kalija može se očitovati u obliku nekrotičnih rubnih zona na starijem lišću.

Fosfor (P)

Iako su potrebe kupusa za fosforom relativno niske, ova hranjiva tvar je ključna za proizvodnju energije i razvoj korijena. Fosfor je osobito važan u ranim fazama razvoja biljaka kako bi se osigurao snažan rast i ubrzalo formiranje glavica, posebice kod ranih sorti kupusa.

Kalcij (Ca)

Kalcij je neophodan za formiranje staničnih stijenki i prirodnu otpornost biljaka na bolesti i stres. Nedostatak kalcija može uzrokovati unutarnje truljenje glavica i smanjenu sposobnost skladištenja. Kalcij se primjenjuje u više navrata tijekom vegetacijskog ciklusa kako bi se osigurala njegova dovoljna dostupnost.

Pravilna gnojidba ključna je za optimalan rast kupusa. Preporučuje se analiza tla prije sadnje kako bi se odredila količina potrebnih hranjivih tvari. Dušik treba dodavati u više faza, uključujući osnovnu gnojidbu prije sadnje 

i dodatno prihranjivanje tijekom faze rasta. Fosfor se može primijeniti u cijelosti tijekom pripreme tla, dok se kalij i kalcij mogu primjenjivati u više navrata, kako bi se biljke ravnomjerno opskrbljivale hranjivim tvarima tijekom cijelog razdoblja rasta.

SIMPTOMI NEDOSTATKA HRANJIVIH TVARI KOD KUPUSA

Nedostatak dušika kod kupusa: lišće postaje klorotično, poprima žućkastu boju na starijem lišću. Nakon nekog vremena cijela biljka postaje klorotična, razvoj biljke je usporen, te je razvoj glavica ograničen.

Nedostatak fosfora kod kupusa: javlja se posebno u ranim fazama rasta biljke, korijen se slabo razvija te i cijela biljka ima ograničen rast. Uslijed kroničnog nedostatka fosfora biljke, listovi postaju crvenkasto- ljubičasti.

Nedostatak kalija kod kupusa: javlja se na starijem lišću, vidljiva je svijetlosmeđa i uvenula nekrotična rubna zona, a listovi se savijaju prema gore. Nedostatak kalija je povezan i s viškom mangana u tlu.

Nedostatak kalcija kod kupusa: razvijaju se nekrotične lezije na vrhovima i rubovima lišća, i to na mlađem lišću. Rast biljke može biti zaustavljen, a glavice se neće formirati kako treba.

Nedostatak magnezija kod kupusa: javlja se na starijem lišću, vidi se kloroza vena lista koja napreduje od ruba prema sredini. Međužilne zone polako odumiru.

Nedostatak sumpora kod kupusa: cjelokupni razvoj biljke je usporen, formiranje glavica je spriječeno, a biljke su osjetljive na infekcije gljivicama. Javlja se pogotovo na laganim tlima s malo organske tvari i u tlima s visokim pH.

Nedostatak bora kod kupusa: javlja se na mlađem lišću, koje ostaje sitno i deformira se. Vide se klorotične pjege na rubovima i između vena. Rast biljaka je zaustavljen i razvoj glavica nije kako bi trebao biti.

Nedostatak bakra kod kupusa: javlja se na mlađem lišću, koji ostaju sitni. Kasnije lišće postaje smeđe bez sjaja, te dolazi do nekroze.

Nedostatak željeza kod kupusa: prvi simptom je međužilna kloroza kod najmlađih listova. Kasnije se kloroza širi na vene, listovi postaju žućkasto- bijeli.